BOJAN BABIĆ, EVROPSKI PISAC. DA, I NAŠ KOPIRAJTER. MALO SMO POPRIČALI.

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Ovih dana kao da si na knjizevnickoj mini turneji – Umea u Švedskoj, Savalama festival u Mikseru, Vršac. Kako se provodis? Gde ti je bilo najzanimljivije?
Provodim se odlično. Volim tu vrstu putovanja i festivala i ljudi sa kojima tamo provodim vreme. Sve to čini da se osećam kao da cela ta moja višedecenijska avantura sa književnošću ima nekog smisla. Svakako mi je najzanimljivije bilo putovanje u Umeu na severu Švedske. Zamislite da se u gradiću od oko 80 hiljada stanovnika organizuje veliki književni festival na kojem je normalno da se napuni sala poput velike sale Doma sindikata, a da pri tome svi moraju da plate kartu. Pored toga, tamo je inače jako hladno, ali tokom tih par dana temperatura se naglo popela na nekoliko stepeni iznad nule. HIljade mladih u kratkim rukavima je pohrlilo na obalu reke, posedali su na klupice pod jakim suncem, a reka, koja je i dalje bila zaleđena, dimila se po površini celim svojim tokom topeći se. Fantastičan prizor.

Nedavno je jedna tvoja priča objavljena na islandskom. Kako je do toga došlo? Na koje još jezike su prevođeni tvoji radovi? Da li si probao da razumeš svoj tekst:)?

Prevodi moje proze na švedski i na islandski jezik dogodili su se zahvaljujući mom jednomesečnom boravku u Baltičkom centru za pisce i prevodioce na Gotlandu (ostrvo u Baltičkom moru), kao i ljudima koje sam prošle godine tamo upoznao. Ti tekstovi su mi apsolutno nerazumljivi, ali imao sam prilike da slušam kako zvuči moja priča na švedskom i mogu da kažem da je to bio dirljiv trenutak. Delovi mojih knjiga, osim na navedene jezike, prevođeni su na engleski, nemački i na albanski.

Da li ti je ponekad tesko da se sa iz advertajzing moda prebacis na književni, i obrnuto?

Više ni ne razmišljam o tome. Ne psihoanaliziram sopstveni kreativni proces. Hteo, ne hteo, radilo mi se, ne radilo, bio u optimističnom, ili, češće, pesimističnom raspoloženju, ujutru uključim mozak i krenem u akciju, skačem s teme na temu, sa prihvatanja na kritiku, sa afirmacije na negaciju i obratno. Sve što na kraju dana želim jeste da iz tog haosa iscedim makar jedan mali pleonazmični smislić. Nadam se da ponekad uspem, kako u advertajzingu, tako i u književnoj umetnosti.

Spremas novu knjigu. Jel moze neki sneak peek?

O čemu god da počnem da pišem, tekst me uvek odvede do tema kao što su seksualnost, politika, smrt – ili su to sve aspekti jedne iste teme. Tako je i ovog puta. U sledećem romanu, sa radnim naslovom Čaplinova stopala, između ostalog, razmatra se i tema starosti i eutanazije. Kako večita balkanska tranzicija ima jak uticaj na živote svih nas, tako ima uticaj i na smrt, pa se opisuje eutanazija koju naši preduzimači rade na crno, za male pare 🙂

 

BOJAN BABIĆ, EVROPSKI PISAC. DA, I NAŠ KOPIRAJTER. MALO SMO POPRIČALI. 1 BOJAN BABIĆ, EVROPSKI PISAC. DA, I NAŠ KOPIRAJTER. MALO SMO POPRIČALI. 2 BOJAN BABIĆ, EVROPSKI PISAC. DA, I NAŠ KOPIRAJTER. MALO SMO POPRIČALI. 3